Tekstovi i intervjui

Piše: Duško JOVANOVIĆ, poslanik u Skupštini RCG (četvrtak, 10. jun 1999. godine "DAN")

Javnosti Crne Gore je potpuno jasno da u Rambujeu, u suštini, pregovora nije ni bilo. Srpskoj delegaciji je po principu "uzmi ili ostvi" ponuđeno nešto što nije kapitulacija, već mnogo više od nje. Odbijen je papir u čijoj izradi se nije ni učestvovalo, okupacija je nešto što naša delegacija nije mogla niti smjela da prihvati.
Po već oprobanom scenariju "što je loše za Srbiju i Jugoslaviju dobro je za Crnu Goru" aktuelna crnogorska vlast je dočekala u Rambuje.

Ekspertski crnogorski tim je dešavanja u Francuskoj (jer se to ne može nazvati pregovorima) pratio iz hotela "Crna Gora" u centru Podgorice.
Nema informacija da li je radio u punom ekspertskom sastavu, ali se zna da je među njima postojala stoprocentna istovjetnost stavova.
To potvrđuje i izjava Mila Đukanovića na tribini DPS-a u Podgorici, održanoj 19. marta ove godine, koja u potpunosti potvrđuje podudarnost njegovih stavova sa stavovima agresora. On reče:
"Na pregovorima u Rambujeu ponuđena je veoma kvalitetna politička platforma koja je do detalja uvažila ono zašto se Crna Gora zalagala od početka eskalacije kosovske krize. Platforma je garantovala integraciju Srbije i Jugoslavije, kvalitetnu autonomiju Kosova u sastavu Srbije i međunarodno vojno prisustvo".
Da ne bi kojim slučajem ostavio prostor za dilemu Milo Đukanović zaključuje:
"Da sam bio na poziciji onih koji su pregovarali o sporazumu u Rambujeu, prvog dana bih potpisao sporazum koji je dobar za srpsku stranu".
Šta je to ponuđeno u Rambujeu, a što bi Milo Đukanović objeručke prihvatio najbolje oslikava par njegovih segmenata.
Tako na primjer u jednoj tački se kaže:
"NATO će biti imun od svih pravnih procesa, bilo da su civilni, administrativni ili kriminalni".
Ili sljedeća tačka:
"Osoblje NATO biće imuno od bilo kakve vrste hapšenja, istrage ili zadržavanja od strane vlasti SRJ".
Ili sljedeća tačka:
"Osoblje NATO moći će sa svojim vozilima, brodovima, avionima i opremom, slobodno i neograničeno da prolazi i ima pristup ŠIROM SRJ, uključujući i vazdušni prostor i teritorijalne vode. To će uključivati i pravo korišćenje kasarni i DRUGIH OBJEKATA potrebnih za podršku, trening i operacije".
Samo ove tri tačke dovoljno govore da bi prihvatanje Rambujea bilo gubljenje suvereniteta i totalna kapitulacija. Ono što je srpska delegacija u Rambujeu trebalo da pootpiše, a sa čime je bila saglasna. "USTAVNA POLOVINA JUGOSLAVIJE", to jest crnogorska vlast, bilo je više od kapitulacije, bila je predaja, bilo je poniženje.
S obzirom da je i teritorija Crne Gore po Sporazumu iz Rambujea trebala biti "prošarana" NATO snagama, jedino ostaje otvoreno pitanje da li bi te snage bile remetilački faktor crnogorskom režimu, kako je često u crnogorskim državnim medijima predstavljana Vojska Jugoslavije.
Ostaje otvoreno pitanje da li bi aktuelna crnogorska vlast, i od NATO snaga tražila da se povuku u kasarne, ili bi možda, za razliku od Vojske Jugoslavije, za crnogorski režim bili i te kako dobrodošli širom "evropske" Crne Gore.
Upozorenje Vuka Boškovića, pomoćnika ministra unutrašnjih poslova, građanima Crne Gore da ostanu kod svojih kuća, koje je putem medija papagajski ponavljano možda je bilo uvertira dolasku NATO trupa, čiji bi vojnici po sporazumu iz Rambujea bili imuni od svake odgovornosti.
Naravno, građani bi u svojim domovima bili sigurni samo ukoliko se vaš dom ne dopadne nekom NATO - crncu ili bijelcu, a u tom slučaju, shodno odredbama predloženog sporazuma u Rambujeu, morali bi ga ustupiti "mirovnoj NATO misiji".
Ta "mirovna NATO misija" ukoliko bi napuštanjem vašeg doma, isti zapalila, mogli biste da se poljubite u dlan, jer shodno predlogu Sporazuma u Rambujeu, osoblje NATO je bilo imuno od svih vrsti zahtjeva pa i oštetnih, i ne bi bili odgovorni za bilo kakvu štetu pričinjenu javnim i privatnim dobrima, širom SRJ.
Sva ova ovlašćenja NATO može da traži, i tražio je.
Na sve ovo, i još mnogo više, crnogorska vlast je htjela dobrovoljno da pristane, i pristala je.
Ovo je samo mali dio onoga što je sadržavao Rambuje, a što je ultimativno ponuđeno srpskoj strani, (kao na primjer referendum o nezavisnosti Kosmeta) i što je ona normalno odbila, kao što bi to odbio svaki patriota ove države.
A Milo Đukanović reče:
"Da sam bio u poziciji onih koji su pregovarali o Sporazumu u Rambujeu, prvog dana bih potpisao sporazum..."
To reče tačno četiri dana pred početak agresije na našu zemlju i time "USTAVNA POLOVINA JUGOSLAVIJE", pruži još jednu veliku političku podršku agresoru.

• < Prethodna
• Sledeća >