Piše: Duško JOVANOVIĆ ("DAN", 11. februar 2001.)
Može samo da se nagađa, ko je to dovoljno politički "jak" u Crnoj Gori, da kreditnim putem razdijeli sedamdesetak miliona maraka preko "Montenegrobanke".
Ta "snaga" je, kako ovih dana izgleda, usmjerena prema jednom cilju, a to je da se ta sredstva nikada ne vrate.
Treba reći da je sa toliko novca mogao biti sagrađen čuveni most "Verige" u Bokokotorskom zalivu.
Za sada "isplivavaju" samo manji dužnici, među kojima je i Skupština opštine Budva, preko koje se, po svoj prilici, namiruju neki politički računi.
Da ne bi izašli u javnost "konspirativni" podaci pobrinuo se državni tužilac Republike Crne Gore koji se ekspresno "umiješao" u "slučaj" i od Montenegrobanke zatražio dokumentaciju o spornim kreditima.
Sada, kada crnogorsko tužilaštvo "istražuje", niko, i da hoće, ne smije, u interesu istrage, da iznosi podatke u javnost.
Naročito ne podatak o dužnicima, koji je jedini ostao sakriven od javnosti.
Može samo da se nagađa zašto je to tako, međutim, najvjerovatnije postoji strah da sa imenima dužnika ne budu objelodanjena i imena crnogorskih "moćnika" koji su odgovornim licima "Montenegrobanke" najvjerovatnije "garantovali" za solventnost dužnika i sigurnost ulaganja.
U svojim izjavama za režimski list "Pobjeda", od 4.2. ove godine viceguverner Narodne banke Crne Gore, i generalni direktor "Montenegrobanke", nedvosmisleno daju puno razloga za brigu, kada je u pitanju ukupni crnogorski privredni i ekonomski ambijent, u kojem se nalazimo.
Tako viceguverner priznaje da u Crnoj Gori nema ni tržišta novca, ni tržišta kapitala, kao ni tržišnih instrumenata.
Pitanje je gdje se u Crnoj Gori ti "instrumenti" nalaze, s obzirom da su još davno oteti od Savezne vlade.
Viceguverner ne štedi ni sudove za koje kaže da sporo i neefikasno rade.
Čudi da predsjednik Vrhovnog suda nije "ustao" u odbranu svog "sudskog kraljevstva".
Viceguverner, umjesto da energično zahtijeva od države da svojim mehanizmima zaštiti povjerioce, a ne dužnike, kao što je u svim normalnim državama, on javno izražava nadu, ili procjenu da će "Montenegrobanka" preživjeti, ako dužnici izmire makar trećinu duga.
U zdravim tržišnim ekonomijama, a što ova crnogorska sigurno nije, nema cjenkanja, ako su neka preduzeća dužna, plaćaju dug, ili idu na doboš, a iza svakog dužničko- povjerilačkog odnosa stoji država svojim autoritetom.
U svojoj "besjedi" viceguverner priznaje da "Montenegrobanci" duguju i neki "zvučni" dužnici.
Ta kategorija "zvučnih dužnika", je crnogorski ekonomski specijalitet, nepoznat u ekonomskoj teritoriji, ali potpuno jasan crnogorskoj praksi.
Takođe, ekonomski krajnje poražavajuće djeluje izjava generalnog direktora "Montenegrobanke" koji, ne trepnuvši, izjavi sledeće:
"I privatizacija u pojedinim firmama rađena je više formalno nego suštinski. Kad "Montenegrobanka", recimo, aktivira hipoteku, ne bi li se naplatila, ispostavi se da je privatizacija izvršena tako što je privatnik dobio kredit, njime finansirao učešće, a obaveze prema fondovima su mu reprogramirane".
Gola istina.
Nedostaju ponovo samo imena.
I pojedinaca i firmi.
I odgovornih lica u državnim organima, koji su omogućili, a vjerovatno i dalje omogućavaju da se narodnim parama iz Narodne banke "kupuju" narodna preduzeća.
Svi su ubijeđeni, da će sada, kada je čitav "problem" prešao u ruke državnog tužioca, na sva ova pitanja, i dileme, građanima Crne Gore stići odgovor.
Ako ne stigne sada, poslije 22. aprila nadati se da hoće.
Samo dan ranije nego što su ugledale javnost ove izjave čelnika bankarskog sistema Crne Gore, na slične probleme je ukazao i potpredsjednik savjeta za privatizaciju.
On priznaje da državni status Crne Gore nije glavni problem potencijalnim stranim investitorima, za dolazak i ulazak u Crnu Goru.
Kvalitetno zakonodavstvo, i jaka država, je to, što svakog investitora opredjeljuje kada teba da uloži novac, saopštava prof. dr Veselin Vukotić.
A Crna Gora nema ni jedno, ni drugo.
Ni kvalitetno zakonodavstvo, ni jaku državu.
Ima jake ili moćne pojedince u slaboj državi, i to samo zato što to aktulenoj vlasti odgovara.
Potpredsjednik Savjeta za privatizaciju, bi trebalo crnogorskoj javnosti da odgovori na "optužbe" direktora "Montenegrobanke" kako se u postupku privatizacije pojedina prduzeća "kupuju" kreditima dobijenim od državnih banaka, a zatim im se obaveze prema fondovima odlažu, što se jednostavno i narodnim jezikom zove "PLjAČKA".
Svako malo građanima Crne Gore obrate se zvaničnici MUP sa saopštenjem kako je stopa kriminaliteta u Crnoj Gori u padu, te da se pripadnici MUP veoma uspješno bore sa svim inkriminisanim pojavama.
Takva saopštenja redovno podrži i državni tužilac Crne Gore.
Pridruži im se i predsjednik Vrhovnog suda.
Kada se sve te izjave sklope, dolazi se do zaključka da pravna država "cvjeta" u Crnoj Gori.
Onda, veoma čudi, a i zabrinjava, zahtjev gospodina Đukanovića da SAD pruži pomoć Crnoj Gori u rješavanju problema pograničnog šverca i kriminala ("Novosti" 6.2.2001.).
Prije samo par mjeseci, aktivnosti Vojske Jugoslavije na sprečavanju šverca u pograničnim pojasima Crne Gore proglašavane su od strane crnogorskih zvaničnika kao namjerno podrugivanje ekonomskog sistema Crne Gore.
Još su u sjećanju "srceparajuće" izjave stanovnika pograničnih oblasti saopštene preko državne televizije.
A samo par mjeseci kasnije stižu poražavajuća priznanja sa samog vrha crnogorske političke piramide.
"Bez pomoći Amerike nijesmo u stanju da se izborimo sa kriminalom".
I pored jakog i organizovanog sudstva.
I pored jakog i organizovanog tužilaštva.
I pored 20.000 policajaca.
Kome ćemo vjerovati ako ne "predsjedniku".
Na predlog zvaničnog "Beograda" da se između Crne Gore i Srbije izvrši harmonizacija carina, vladini funkcioneri u Crnoj Gori, a posebno ministar finansija i ministar trgovine "očekivano" reaguju.
Pozivaju Srbiju da slijedi primjer Crne Gore.
Da se carine ukinu a tržište potpuno otvori.
Kao ovo crnogorsko.
I ekonomski laici znaju da su carine sredstvo ekonomske politike kojim se štiti domaća proizvodnja.
Naravno, tamo gdje te proizvodnje ima, i gdje se još nešto proizvodi.
U Crnoj Gori je toga sve manje, pa je i takva "zaštita" nepotebna, a tržište otvoreno.
Ono što crnogorski ministri neće da kažu je to da je ujednačavanje carinskih stopa jedan od osnovnih uslova da se uspostavi slobodan protok roba između Srbije i Crne Gore, i obrnuto, bez ikakvih prepreka, i kontrola kod Prijepolja, ili bilo gdje drugo.
Ministar trgovine u Vladi Crne Gore traži od Srbije da ukloni "barikade" kako bi se roba koja se bez carina uvozi u Crnu Goru prodavala na tržište Srbije i tako ostvario ekstra profit.
Crnogorski ministar treba da zna da zajedničko jugoslovensko tržište podrazumijeva i zajedničke i ujednačene uslove i proizvodnje i prodaje i uvoza i izvoza, i poreza i carina, i taksi i nadoknada.
I to će, htjeli to ili ne, i jedan i drugi crnogorski ministar morati da shvate.
Jedan od rijetkih predloga iz Generalštaba Vojske Jugoslavije, a koji u "zvaničnoj" Crnoj Gori nije napadnut, ili bar kritikovan je da se izmjenama Zakona o Vojsci Jugoslavije predvidi mogućnost otkupa služenja vojnog roka.
Nova "demokratska" vlast u Beogradu na ovaj način priznaje da je u Jugoslaviji došlo do raslojavanja građana u tom obimu da su "privilegovani" toliko ekonomski moćni da sebi priušte i zakonsku privilegiju da plate služenje vojnog roka.
Sve do juče bila je obaveza svih "sinova" da odsluže vojni rok.
To su morali i sinovi seljaka i radnika, i sinovi političara, i sportisti, i muzičari, i bogati i siromašni.
Jedina mogućnost da neko ne služi vojni rok bila je da nije fizički ili mentalno zdrav.
Sada je u pripremi Zakon koji će predvidjeti i još jednu mogućnost za oslobađanje od obaveze služenja vojnog roka.
A to je bogatstvo.
Novokomponovani bogataši, i u Srbiji i u Crnoj Gori će se oko ovoga lako složiti.
"Tržišna ekonomija" i "demokratija" znaju da budu veoma bolne i nepravedne.
Izgleda da ćemo tek vidjeti koliko.