("ISTOK", mart 1998. godine)
Duško Jovanović je 14. jula prošle godine, odlukom Vlade Crne Gore, smijenjen sa mjesta direktora Direkcije javnih prihoda Crne Gore, dan posle konferencije za štampu na kojoj je tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović govorio o finansijskim mahinacijama u Republici, posebno o poslovanju firme "ASI".
Da li je riječ o slučajnom vremenskom podudaranju, ili je odluka Vlade da Vas smijeni vezana sa Bulatovićevim istupom, pitamo najprije gospodina Jovanovića?
- Samo dva dana nakon što je Finansijska policija pokušala izvršiti kontrolu poslovanja ASI-a, pod mojim službenim automobilom eksplodirala je neka naprava. Nemam podatke da je MUP bilo šta preduzeo povodom tog terorističkog akta, osim što je izvršen uviđaj. Za kontrolu ASI-a vezana je i direktna ozbiljna prijetnja finansijskim policajcima koji su vršili kontrolu i izašli sa nalazom. Dakle, smijenjen sam najvjerovatnije samo zato što sam se usudio da dajem naloge za kontrolu "nedodirljivih" firmi.
• Jedan dio javnosti je sumnjao, i još uvijek sumnja, da ste to učinili više iz političkih razloga, da bi po svaku cijenu pronašli argumente za teze Momira Bulatovića.
- To su smiješne priče. Firma sa tolikim obrtom kapitala je morala doći pod kontrolu, posebno što smo imali saznanja da se ne radi sve u skladu sa zakonom. Napominjem da je izvršena kontrola djelimična za 1996. godinu, a ostala je nekontrolisana 1994., 1995. i 1997. godina. Nalaz je javnosti poznat, utvrđeno je da je više od 40 miliona obaveza prema državi, ova firma jednostavno utajila. Međutim, bitno je napomenuti da je kontrola započeta tek nakon dva mjeseca nepotrebne korespodencije sa MUP-om Crne Gore, koji je po saznanju da je Finansijska policija dobila nalog za kontrolu, izuzeo kompletnu poslovnu dokumentaciju ASI-a, navodno radi kontrole, i istu vratio tek nakon dva mjeseca. Rezultati njihove "kontrole" su bili - bez nepravilnosti. Indikativno je to što je MUP odbio moj zahtjev da se izvrši zajendička kontrola od strane Finansijske policije i MUP-a. U saradnji sa MUP-om izvršili smo na stotine zajedničkih kontrola, tako da je postupanje u vezi sa "ASI"-em predstavljalo presedan u radu ovih državnih organa čiji bi interes trebalo da bude samo jedna - suzbijanje i sprečavanje kriminala. Nakon toga se MUP počeo baviti izborima, a danas uspostavlja vlast po opštinama. Priznaćete, mnogo od MUP-a, posebno za jednu malu i časnu Crnu Goru.
• Na koji način preduzeća kao što je "ASI" - vrše utaju poreza?
- Danas preduzeća kao što je "ASI" imate koliko hoćete. Takva preduzeća papirološki "zatvaraju" prodaju na crno, legalno nabavljene robe, i tu robu koja je već jednom prodata za krajnju potrošnju, te podložna, oporezivanju, papirološki preuzimaju na sebe, navodno u cilju dalje prodaje, a time preuzimaju i poreske obaveze. Robe, naravno, nigdje nema jer je prije toga prodata za gotovinu. Time se krug ne zatvara, jer treba zaštiti i sebe, pa se takva roba kasnije navodno preusmjerava na druge nepostojeće firme. Primjera radi, "ASI" je na četiri takve nepostojeće firme u Srbiji ("ROJAL" Požarevac, "HEMOPETROL" Beograd, "Napredak" Kruševac i "PTC-trejd" Leskovac) papirološki usmjerio robu u vrijednosti preko 200 miliona dinara. Naravno, postoji nalaz Finansijske policije iz Srbije da takve firme uopšte nijesu registrovane. Iznos utajenog poreza u tim slučajevima lako je izračunati (28 posto).
• Da li znate u kojoj je fazi predmet preduzeća "ASI"?
- Ono što znam je da je drugostepeni organ, u postupku po žalbi, poništio rešenje Finansijske policije i predmet vratio na ponovni postupak. Lično ne vjerujem da će biti bilo šta preduzeto da bi se jednom za svagda utvrdilo činjenično stanje.
• U posljednje vrijeme aktuelna vlast u ŽCrnoj Gori optužuje drugu federalnu jedinicu za postojanje tzv. rampe na Prijepolju.
- Radi se o običnim rutinskim kontrolama, uglavnom vozila sa teretom, radi sprečavanja šverca i sive ekonomije. Poslovi sa gorivom, cigaretama, kafom i alkoholom - donose veliku zaradu. Transporte ovih roba po Crnoj Gori, pa i prema Srbiji, najčešće prati fiktivna dokumentacija za jednokratnu upotrebu do koje se u Crnoj Gori lako dolazi. Dovoljno je da kažem da se samo od jednog šlepera cigareta koji bi se prošvercovao, može zaraditi prosječna kuća. Za taj novac bi bila uskraćena država, i mislim da je krajnje nekorektno optuživati državne organe u Srbiji što rade svoj posao. I to - ko ih optužuje, oni koji bi umjesto te navodne rampe, radije vidjeli granicu!
• Da li je već kultni posao sa cigaretama - tranzitne prirode, kako nadležni tvrde?
- Kod pravog tranzitnog posla, roba sa kojom se radi, ne bi mogla ni da se vidi, a kamoli da se pojavi na ulici! Domaće tržište se mora zaštititi od te nazovimo tranzitne robe, jer ona poreski neopterećena, istiskuje sa tržišta legalno uvezenu i nabavljenu robu i time stvara ogromna sredstva. Te pare, umjesto državi, idu odabranom sloju pojedinaca.
Kako je tržište Crne Gore malo i ograničeno, to je logičan pokušaj da se takve robe "preliju" u Srbiju. Otud i veliko negodovanje i ljutnja kada nadležni inspekcijski organi Srbije vrše kontrolu transporta takvih proizvoda.
• Koja je roba najviše u "igri"?
- Radi se o robama sa visokim poreskim opterećenjima i uglavnom iz uvoza. To su cigarete, alkohol, kafa itd. Dok sam bio na čelu Direkcije, pokušavali smo da ove pojave spriječimo, ali nijesmo uvijek uspijevali, jer to nijesmo mogli bez pomoći MUP-a. Kada smo pokušali da izvršimo kontrolu jednog magacina u Baru u kojem je, po našim saznanjima, bila uskladištena kafa, nekoliko desetina tona, policija nam je otkazala pomoć. Iz nama nepoznatih razloga, MUP je povukao svoje službenike koji su nam pružali asistenciju, i time nas onemogućio da izvršimo kontrolu. O tome sam pismeno upoznao ministra policije koji mi je jednostavno odgovorio da se radi o neprijatnom incidentu. Takvih slučajeva bilo je i kasnije, posebno kada smo u Podgorici pokušavali da kontrolišemo magacine sa cigaretama.
• Rekli ste da se radi uglavnom o robi iz uvoza. Zar je moguće da se roba, za koju postoji dokumentacija da je uvezena, jednostavno negdje izgubi?
- Da bi se izbjegle poreske obaveze, ta se roba papirološki jednim dijelom usmjerava na nepostojeće firme namjenski otvorene i uglavnom zaštićene. Međutim, prema informacijama i dokumentaciji koju sam ja imao, velika količina tih roba je navodno otplovila za Kipar, Maltu, Albaniju, BiH itd.
Izvjesni "BLUE EYE" ("Plavo oko") nekadašnji vojni brod, koji je prošle godine Finansijska policija bezuspješno tražila, preko dva mjeseca, i po moru i po jezeru, a za koji smo na kraju saznali da je negdje potopljen, služio je za takve namjene.
U registracionim papirima tog broda stoji da mu je granica plovidbe - obalno more SRJ. Taj brod je dužine 50 metara, širine 9 metara i gaza dubine 1,3 metra. A registrovan je na 103 tone nosivosti.
Prema dokumentaciji Lučke kapetanije Bar, na taj brod je 30. aprila 1997. godine, navodno ukrcano 300 tona kafe i 2389 paketa viskija. Sa tim tovarom, nekoliko puta većim od njegove nosivosti, brod je navodno otplovio za Ploče. Još je nevjerovatniji podatak da je 17. marta 1997. godine na taj brod navodno ukrcano 10 šlepera sa 250 tona kafe (dakle i šleperi), i da je otplovio za Maltu!
Ove podatke je lako provjeriti, iste je Direkcija javnih prihoda dostavila MUP-u i tražila preudzimanje određenih mjera. Međutim, prema mojim saznanjima, MUP nije "prstom mrdnuo".
Ta roba je najvjerovatnije odavno prodata na domaćem tržištu, ali bez plaćanja obaveza prema državi.
Informativni razgovori
• Gospodine Jovanoviću, indikativno je da kroz ovaj razgovor nijeste pomenuli nijednu firmu koja bi bila vlasništvo nekog simpatizera "političke grupacije" Momira Bulatovića, a znamo da je i takvih bilo na tapetu, kao što je na primjer slučaj firme "Neksan" Miodraga Davidovića?
- Ja više nijesam bio u Direkciji javnih prihoda kad je vršena ta kontrola, ali koliko znam upravo je taj slučaj imao isključivo političku pozadinu. Na tom primjeru vidimo da su Finansijska policija i MUP ponovo uspostavili dobru saradnju. Naime, zapisnik o finansijskoj kontroli firme "Neksan", završen je i potpisan u prostorijama MUP-a, u CB Podgorica, a ne u sjedištu firme u Nikšiću, kako se to inače radi. Potpisivanju zapisnika prethodili su dugi i iscrpljujući "informativni razgovori" sa finansijskim policajcem koji je tek posle toga stavio svoj potpis ispod "nalaza". Na kraju se ispostavilo da je Davidović dao državi i više nego što je trebalo!